{"id":209,"date":"2021-11-10T11:45:09","date_gmt":"2021-11-10T11:45:09","guid":{"rendered":"https:\/\/enox.com.hr\/wp\/?p=209"},"modified":"2021-11-10T11:45:09","modified_gmt":"2021-11-10T11:45:09","slug":"sveti-mihovil-na-veliki-petak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/enox.com.hr\/wp\/2021\/11\/10\/sveti-mihovil-na-veliki-petak\/","title":{"rendered":"Sveti Mihovil na Veliki petak"},"content":{"rendered":"\n
\"\"\/<\/figure>\n\n\n\n

…nakon puno poku\u0161aja pokretanja vlastitog \u010dopora, krenuo sam sam. Iako su me odgovarali da je sunce, da je naporno, da je kasno, da je rano…Kao i mnogi zadrani, bio sam vi\u0161e puta, ali daaavno i mislio sam da sve znam. Ve\u0107 u gradu, na rivi je bilo lijepo. Puno nasmijanih, s dobro isplaniranim Uskrs vikendom, \u010duo sam\u010dak i engleskog, u svo ovo bremenito danas. Brza Dora nas je za \u010das iskrcala u Preku i ukljucio sam Garmin odmah po izlasku s broda. Danas izgleda lako, sve ti ka\u017ee barba Google, Garmin… pa ono malo \u0161to nisam bio, postao sam im poslu\u0161an. Prvo rivom, do centra mista, uz onaj fenomenalan osje\u0107aj mira i opu\u0161tenosti \u0161to ga uvijek daje otok. A onda o\u0161tro uzbrdo, smi\u0161no se zove ulica \u201cDuga mocira\u201d, sve do glavne oto\u010dne ceste. Njom kratko na jugoistok do o\u0161trog skretanja za Sveti Mihovil. Znak na glavnoj cesti ka\u017ee: \u201czabranjeno skretanje desno\u201d, nije mi jasno za\u0161to, svi skre\u0107u, ali ionako sam pje\u0161aka… O\u0161tra uzbrdica se nastavlja, otvara se fenomenalan pogledna Zadarski kanal. Put je okupan mirisima tek probu\u0111enog prolje\u0107a. Probija se kroz maslinike, ali i \u0161ikare, \u0161to tek dugim pogledom otkriva poneku maslinu, zaraslu u jo\u0161 Amerikom napu\u0161tena, obradiva polja. Te\u0161ko mi je zamisliti, kolika je potriba natjerala ove vridne ljude na tako daleku potragu za kruhom. Tko ne zna, Sveti Mihovil se ne di\u017ee odmah nad Prekom (kako se to \u010dini iz Zadra), ve\u0107 je to drugi red brda, tako da ima penji se \/ spusti se pa opet uspon.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
\n
\n
A onaj zadnji je ba\u0161 lipo o\u0161tar i\u00a0na kraju \u201cpoplo\u010dan\u201d velikim, poluobra\u0111enim kamenom (sjetim se prvog\u00a0uspona na Paklenicu, aliipak nije ba\u0161 tako strmo), prava planinska staza.<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
\n
\n
Moram spomenuti, cijelo vrijeme, od broda, sve je lijepo ozna\u010deno, a na pola puta je i prekrasna sjenica za po\u010dinuti.\n\n<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n
\n
\n
Ma, sve je genijalno, osim \u0161to, kad se potrudi\u0161, namu\u010di\u0161 pa\nispenje\u0161, na vi\u0161e mjesta informiran o prekrasnom pogledu koji te \u010deka s utvrde, ugleda\u0161 \u017eeljezna vrata, zaklju\u010dana lokotom!?!?<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"
 <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n
\n
Ne pada mi na pamet odustati, valjda \u0107u na\u0107i neku \u201erupu\u201d...i naravno, na sjeveru je utvrda uru\u0161ena, na visini mo\u017eda 2 metra, a prolaz za\u0161ti\u0107en ni manje ni vi\u0161e nego granjem.<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n
\n
Nakon nekoliko riskantnih \u201epentravih\u201d koraka po rubovima\nkamena, Sveti Mihovil je osvojen! Iznutra je sve kako se i\nsje\u0107am, stvarno ru\u0161evno i opasno, ako ne pazi\u0161 kud hoda\u0161, ali \nnagrada definitivno slijedi. S najvi\u0161e to\u010dke utvrde, prostorijebez prozora, \u0161to je slu\u017eila promatranju, savr\u0161en je pogled na\nsve \u010detiri strane prelijepog Zadarskog arhipelaga.\n<\/pre>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n