Zadar – Veli Iž 20210417
…sve se urotilo protiv mene, ja sam htio na Pag, ali su mi moji pobacali klipove pod kotače, ponudio sam im onda Iž, ali će im loše vrijeme pa nevjerojatno, ali prijatelj mi iz Cesenatica, nenadano dolazi baš danas pa još nevjerojatnije, prijateljica iz Milana isto tako ?!? (ni sam sebi ne vjerujem da to moze biti istina…očito ću dvaput’dobiti za redom na lotu 😃)
Od kuće 08:35, turistički ured na poluotoku ima NULA info o Ižu, teta u Jadroliniji upućuje kako nema ništa sad u Bršnju (trajektna luka na jugoistoku otoka), ali da je u Malom Ižu možda nešto otvoreno (Bršanj je na 15 minuta hoda na jugo)…
Konačno OTOK! Ta se razlika u zraku, miru, zvukovima, osjećaju, ne da jednostavno opisati. Ali vrijedi doživjeti. Jednostavno drugi svijet. Možda ne tako idealan i bajan bodulima, koji moraju računati i na komplicirani prijevoz, druge cijene, dohvatljivost doktora i još na svašta, ali meni, turistički, bajka!
…usred ‘vale blaženo me dočekao Slanac. Kafić za poželit’…savršeni mir, poluhlad, lipa kava i još lipši osmjeh cure što ju je poslužila. Kako su me uputili, za doć’ do vrha (Korinjak. 168 m), po kavi krenuh samo desno, ali nisam se baš sasvim toga držao.
Nakon desetak minuta vrludanja proljetnim mirisima po Iškom bespuću, nesvjesno sam se našao u romanu! Kao da sam se izgubio u potrazi za Heidi, na pravi me put prema vrhu uputio, ni manje ni više nego…vremešni Švicarac. Potrošena krpena torba, puna probranog bilja, gojzerice koje su se nahodale, veliki šešir široka oboda i osmjeh. Kroz njegov slab hrvatski i moj još gori njemački, veselo me upućuje prema vrhu, da je u penziji, da sad rade druge sorte masline s humusom jer da je ova slaba…lijepo se pozdravismo i uputio sam se dalje uzbrdo.
Evo me u 11:52 na glavnom putu k vrhu kroz prašinu. Gps kaže još 20 minuta. Hod, više šetnja po širokoj mociri. Kakav li je život bio onima koji su gradili tolike nepregledne mocire. I zašto su to radili? Vjerojatno što zbog blaga, što zbog raščišćavanja barem malo, ionako neplodne zemlje za prehranu obitelji. Ja mislim kako uopće ne možemo zamisliti koliko je teško bilo, ne tako davno, živjeti na otoku.
Priboravio sam na puls pa me alarm za 140 otkucaja, zaustavlja i traži odmor na manje od 10 minuta od vrha…
Korinjak! BAJNO (168 m kaze wiki, a Garmin kaže 177 m)
…a pod samim vrhom zmijčica zelena, nemam pojma o vrstama i nisam baš oduševljen, ali što ćeš…očito me promatrala dok sam se penjao. Najvažnije je da se nisam strmopi…. niz sipar koji me, zahtjevan, čekao i za natrag.
Valjda na ovako velikoj visini nedostaje kisika 🤪 pa čovjek započne s fantazijom…
…gledajući one puste mocire, palo mi na pamet, što su to „neimari” ? Koliko ja znam, tako se spominju oni koji grade, a je li grade jer nemaju pa onda poslije, kad izgrade, postaju „imari” ? E, izgleda da nije baš sasvim tako, barba G. podučava kako je Neimar je pojam arapskog podrijetla, nastao od arapske riječi mi’mār, koja u prijevodu znači – graditelj, a sam pojam predstavlja raniji naziv za arhitekta.
Dobro, ok, a je li „nanoge” jedna riječ? Prema Kualjanima kroz njihovu Kalipediju http://www.kalipedija.net/index.html (svaka im čast), „nanoge” se piše skupa i znaći pješice – „daj, homo nanoge do Prieka”.
…ajde, probudi se :-), kako je lipo dati si gušta i za ništa šoldi provesti divan dan na Ižu. Nažalost, očito nema puno onih koji tako razmišlju. Umjesto prirode danas vlada www. Vrijeme je za sići i opet proći kroz Veli Iž, sa svim svojim mirom u malim kaletama, linon maškon u hladu demižane i polaganim brundanjem Torpeda iz gajete u vali.
Božije:-) Pa još jedna kava u Slanca i put podnoge (neću provjeravati kako se piše).
Ipak se gura civilizacija, eno bus, a na njemu reklama S.pernove. Tu je i marina, piše Tankerkomerc (čija li je sad?). Put dalje vodi asfaltnom cestom. Prometa ima, manje-više samo u vrijeme trajekta, inaće je skoro pa šetnica. Uz put sam sreo njemačkog Land rovera, nizozemsku Mazdu i talijanskog Golfa, iako smo potpuno van sezone. A i to su bili gotovo jedini auti koje sam vidio (s registarskim pločicama). Prije bih rekao kako su njihovi vlasnici postali domaći, kao i onaj Švicarac od jutros.
Vrlo je brzo uslijedila nova kava u prekrasnoj vali Komoševa, u Malom Ižu, a onda sam na kraj vale pronašao i savršeno mjesto za ručak – mulić pod velikim borom s pogledom na Ugljan. Tu je učas nestala mješavina zobi, lana, cimeta i tko zna čega još…
Odlučio sam krenuti iz Malog Iža u 4 prema Zadru, iako me u Bršnju još čekao i trajekt u 5ipo, ali za Gaženicu.
Gospođa u izbi Jjadrolinije/Gv-line, kaže mi da kartu mogu kupiti na brodu. Ja joj se jadam kako je šteta da nema nigdje info, da ništa ne znam o ižu, a ona će odmah…”gore je crkva, pored nje je bila palača od obitelji Kožičić Benja”…, a ja da sam išao u tu školu. Ona se nasmije: „onda ste jako mladi”, a ja: „tad je bila je Velimir Škorpik”, ona će: ”i ja sam išla u Škorpik, na rivi”, ja cu: „i ja sam pa u petom odselili u novu školu na Belafuži”, ona će: „u ulici Asje Petričić”, a ja ću: ”djevojčica žrtva rata 1943”, a ona: „ona je iz Malog Iža, s mamom je, koja je bila medicinska sestra, nakon što joj je tata poginuo u neveri, otišla pomagati ranjenicima, poginule su obje na Sutjesci”…majko mila, koja teška prića😥, odavde je mala Asja Petričić.
Ja ću opet:”a što je Komoševa?” (ime uvale u Malom Ižu), a ona: „to je sinonim za knez isto kao i ova druga vala Knež” (ime Komoševa, dolazi od lat. riječi comes = knez) . Morao sam joj reći:”pa napišite nešto”, a ona će: „gdje, nisam htjela na facebook…”, „napišite barem blog, zovite me,pomoći ću ako mogu”…ona me utipka i nazove pa dodam: „ja sam Neven”, a ona će: „Neven s 057” ?!?
Nemam što dalje reći…JAO, KAKAV DAN…, pa vi ostanite doma, ako mislite da vam je život potpun, suludo je zivit’u Zadru pa ostat’doma
Mali Iž 16:00…..poluotok by mb Anamarija